Tekst koji je prethodnih dana izazvao
simpatije mnogih čitalaca, posebno onih koji su rođeni u periodu od 1950. do
1980. godine. Uprkos tome što se tada imalo mnogo manje, a život bio teži,
nekako su ljudi bili srećniji. Pročitajte...
1. Možda vam
je čudno, ali svi mi rođeni između 1950. i 1980. godine smo rođeni normalni,
iako su naše majke radile do poslednjeg momenta pred porođaj, pušile. jele
konzerviranu hranu, nikada nisu radile test na dijabetes…
2. Kao djeca
vozili smo bicikle (jedan bicikl vozila sva deca iz ulice nije ima svako svoj)
bez kaciga i niko se nije povredio.
3. U autu su
nas vozili bez sigurnosnog pojasa i vazdušnih jastuka.
4. Svi smo
pili iz iste flašice Pepsi i Koktu i niko se nikada nije razbolio.
5. Vodu smo
pili kod komšije iz crijeva za zalivanje bašte a ne iz plastičnih flašica
kupljenih u automatu i niko nije umro od toga.
6. Jeli smo
bijeli domaći hljeb, namazan džemom, mliječne sladolede, pili sokove pune
šećera. ali niko nije bio debeo jer smo se stalno kretali, igrali se, skakali i
to zamislite napolju, na ulici…
7. Iz kuće
smo izlazili ujutro i igrali se po cio dan “kaubojaca i indijanaca”, između dvije
vatre, žmurke, preskakali lastik i nismo nikad bili umorni, nikad nam niko od
drugara nije bio dosadan i nismo pravili razlike među sobom. Ko god je došao da
se igra svi bi mu se radovali. Uvek je bilo što nas je više to je bolje.
8. Uveče
kada se upali ulična rasvjeta bi bilo plakanja kada nas roditelji zovu da uđemo
u kuću.
9. Nismo
imali mobilne telefone a često roditelji nisu mogli da nas nađu ako se spustimo
koju ulicu niže, ali nisu zvali policiju jer tada niko nije otimao djecu.
10. Kada
odemo negdje a ne javimo se roditeljima, slijedio je koji šamar od majke ili oca
ili par pljuski po turu ali nije bilo porodičnog nasilja, već je to bila
pouzdana vaspitna metoda da ti više nikad ne padne na pamet da ponoviš istu
grešku.
11. Mi nismo
imali imaginarne prijatelje, naši prijatelji su bili pravi i nismo ih dodavali
nego sticali!
12. U
autobusu na ekskurziji pjevane su pjesme, svirala se gitara i harmonika, bila je
opšta galama i žamor jer mi smo zamislite razgovarali, smijali se, dijelili čips
i sendviče i nemamo slike jer se nismo slikali – mi smo stvarali sjećanja i to
niko ne može da nam izbriše.
13. Nismo
imali problema sa koncentracijom na času, niko nije vođen kod psihologa, nisu
nam davali tablete protiv hiperaktivnosti.
14. Nismo
imali problema sa komunikacijom iako nismo imali internet, kompjuter, mobilni
telefon; pričali smo međusobno svi u glas i odlično smo se razumjeli ponekad i
pogledima. Mi smo se družili.
15. Išli smo
u školu pješke, po kiši i snijegu, grudvali se, pravili tvrđave od snijega, skakali
po barama i blatu i niko nikada nije bio bolestan.
16. Brali
smo trešnje, zelene kajsije, komšijske lale i ruže, padali sa drveća, lomili
tuđe prozore loptom, gađali se praćkom i iako je bio po neki polomljen zub,
ogrebano koljeno ili posjekotina, nikada niko nije tužen niti je išao na sud zbog
toga.
17. Mnogo
smo čitali stripove baš zato što su nam branili. Tako smo mnogo toga naučili
jer filmove nismo gledali – Imali smo samo dva kanala. Nismo imali kablovsku,
satelitsku, video rekorder ni DVD, ali smo imali maštu da od stripa razvijemo
film u glavi.
Naime,
posljednjih 50 godina su bile najplodonosnije godine u istoriji svijeta. Naše
generacije su dale najbolje pronalazače i naučnike do danas.
Imali smo
slobodu, pravo na greške, uspjeh i odgovornost. I naučili smo da živimo sa tim!
Ako
pripadate nekoj od ovih generacija sigurno se sa sjetom sada sjećate svih tih
divnih trenutaka odrastanja, zdravog i srećnog odrastanja!
0 Коментари