Zuvdija Hodžić: Prvi put se Crna Gora mora više čuvati unutrašnjih nego spoljnih neprijatelja


PODGORICA - Javni poziv, bolje reći prijekor i upozorenje pripadnicima bošnjačkog, albanskog i hrvatskog naroda da se ne miješaju u odnose ‘među pravoslavnom braćom’, je jasna šovinistička i nacionalistička poruka da Crna Gora nije i njihova država. Takve poruke su sračunate da se poremete međunacionalni odnosi i Crna Gora učini ranjivijom. Da li bi takvo ‘pravo’ priznali kosovskim Albancima u odnosu na tamošnje Srbe, kaže u intervjuu Vikend novinama akademik Crnogorske akademije nauka i umjetnosti i predsjednik SUBNOR-a i antifašista Crne Gore Zuvdija Hodžić.


U ponedjeljak, 16. decembra, SUBNOR, na čijem ste čelu, priprema svečano obilježavanje 75 godina od oslobođenja Crne Gore od fašizma. Šta je sve planirano u okviru te manifestacije?

HODŽIĆ: Obilježavajući 75 godina od oslobođenja Crne Gore od fašizma, u većini opštinskih boračkih organizacija održane su kulturno-umjetničke akademije, tribine, promocije, istorijski časovi u školama, kviz – takmičenje iz istorije NOB-a. U ponedjeljak, u Crnogorskom narodnom pozorištu, održaće se centralna manifestacija – Svečana akademija “Slobodna je Crna Gora” na kojoj će govoriti Milo Đukanović, predsjednik Crne Gore. Biće izveden i prigodan kulturno-umjetnički program. Nastupaće KIC POP HOR sa spletom partizanskih pjesama. Kad god i gdje god da je nastupao, sala je bila puna, publika je uživala, mnogi su i pjevali, spontano ispoljavajući dubinu osjećanja i vezanosti za NOB i partizane. Tako će, uvjeren sam, biti i na ovoj svečanosti.

Dok se na jednoj strani slave slobodarske ideje i antifašizam kao temeljna odrednica Crne Gore, na drugoj, u najvišem zakonodavnom domu u državi, od jednog političkog subjekta prebrajaju se “naši” i “njihovi”, pravoslavci i ostali, poručuje da će sve narod popraviti. Kako Vi vidite ova dešavanja?

HODŽIĆ: Šta znači javni poziv, bolje reći prijekor i upozorenje pripadnicima bošnjačkog, albanskog i hrvatskog naroda da se ne miješaju u odnose “među pravoslavnom braćom”? Zar poruka nije jasna, šovinistička i nacionalistička: Crna Gora nije i njihova država, mi smo većina i samo se mi pitamo. To je naše pravo. Kako vidim to? Kao sračunato da se poremete međunacionalni odnosi i Crna Gora učini ranjivijom. Da li bi takvo “pravo” priznali kosovskim Albancima u odnosu na tamošnje Srbe.

Da li na sve to treba gledati samo kao na ubiranje političkih poena ili možda kao na opasnu provokaciju?

HODŽIĆ: Ako “frontovci” i oni, njima slični, misle da time ubiraju političke poene, grdno se varaju. U stvari, rade protiv sebe, jačaju vodeće političke snage u Crnoj Gori. Zato je opozicija sve slabija i biće još slabija. A da je ona bolja – i vlast bi morala biti bolja, i svima bi bilo bolje. Svojim “ispadima” čine da se ne uspavamo, da se ne zavaramo i potcijenimo opasnost od unutrašnjeg neprijatelja od koga se, prvi put u crnogorskoj istoriji, valja čuvati više nego od spoljnjeg.

Predlog zakona o slobodi vjeroispovijesti izaziva dosta polemike. Zašto tolika buka oko ovog zakonskog rješenja? Da li je Crna Gora spremna za rješavanje ovog pitanja s obzirom na podjele u crnogorskom društvu? Gdje očekujete probleme i zašto?

HODŽIĆ: Ko se buni? Kome smeta Zakon o slobodi vjeroispovijesti? Samo Srpskoj pravoslavnoj crkvi, koja je zbog nepostojanja takvog zakona, uzurpirala državnu imovinu, prodavala zemlju, uzimala novac od vjerskog turizma i rentijerstva, stvarajući ogromnu ekonomsku moć. Država ne da je nije u tome ometala, nego je i finansijski i na drugi način pomagala, finansirala je izgradnju hrama u Podgorici, izgradnju puta do Ostroga, oslobađala je dažbina i slično. Ekonomsku moć i ogroman novac Srpska pravoslavna crkva je koristila i koristi za ideološko-političko djelovanje na štetu Crne Gore, za posrbljavanje crnogorskog naroda.
Iskreno, plašim se da će u rješavanju ovog pitanja, iako za sada nastupa energično – vlast zastati na pola puta.

Crna Gora je sekularna država, rješavanje vjerskog pitanja je moralo doći na dnevni red…

HODŽIĆ: Naravno, vjerske zajednice su zakonom odvojene, što je dobro i za nju i za njih, potvrda demokratske, etičke i ideološke zrelosti crnogorskog društva nastalog na partizanskim, da ne kažem komunističkim temeljima. Ali, sigurni u sebe i državu, potcijenili smo “spoljnjeg i unutrašnjeg neprijatelja”, što je iskoristila Srpska pravoslavna crkva i poklopila duhovni i teritorijalni prostor Crne Gore. Amfilohije je umijećem i besprizornošću postao ekonomska sila. Naravno, Srpska pravoslavna crkva će to bogatstvo, a ne vjeru, braniti svim što joj bude dostupno i dozvoljeno.

Na međunarodnom planu Crna Gora je uvažena država, ali na unutrašnjem ima još onih koji negiraju i crnogorsku naciju i crnogorsku državu…

HODŽIĆ: Tačno je da je Crna Gora uvažena na međunarodnom planu, ali ne znači da je van geopolitičkih, vojnih, vjerskih i drugih interesa i planova vodećih svjetskih sila. Toga je uvijek bilo i biće. Nekome više, nekome manje, u ostvarenju tih interesa pomažu, bolje reći služe, i neki s kojima živimo, češće jedni pored drugih nego zajedno, koji time rade i protiv nas i protiv sebe.

U jednom ranijem intervjuu podsjetili ste da su nacistički ideolozi govorili da je “propaganda moćnije oružje od mitraljeza i topova”. Koliko je Crna Gora danas izložena negativnoj propagandi?

HODŽIĆ: Hiljadu puta ponovljena laž postaje istina. Iako mala, zbog strategijskog, geografskog položaja, Crna Gora je uvijek bila interesna sfera istočnih i zapadnih carevina i svjetskih sila. Ulaskom u NATO otklonila je mogućnost da bude ugrožena njena državnost, teritorija, nezavisnost. Neće se na nju ni moći ni smjeti vatrenim oružjem pa je baš zato i pojačan specijalni rat – borba drugim raspoloživim i moćnim oružjem – propagandom. Tu je front jako širok, a “frontovci” mnogi i razni.
Sada je, npr, u fokusu navodna ugroženost srpskog naroda u Crnoj Gori. Patrijarh Irinej kaže da mu je gore nego što mu je bilo u ustaškoj Hrvatskoj. Tu je i Amfilohije koji uporno djeluje sa klerofašističkih i kleronacionalističkih pozicija, nastojeći da rehabilituje četništvo, ideologiju kame i kokarde. Otvoreno vrijeđa crnogorski narod, ponižava državu, vrijeđa partizane, NOB i Tita, gradi i razgrađuje, uzurpira, buni. Evo najavljuje i iznošenje moštiju Svetog Vasilija iz Ostroga u Nikšić – kao što su šetali mošti cara Lazara i doveli do krvoprolića i stotine hiljada ubijenih. Ne mogu izlivi mržnje ni u gori, kamoli u parlamentu

Kod dijela građana svaki pokušaj nipodaštavanja države, crnogorskog identiteta, istorije, izaziva ogorčenje i na same državne institucije zbog blagog, odnosno neadekvatnog reagovanja. Šta Vi mislite, da li institucije adekvatno odgovaraju na takve pokušaje?

HODŽIĆ: Prije institucija, udruženja i pojedinaca morala bi da reaguje država. Ona to ne čini ni na vrijeme ni kako bi morala. Crna Gora je utemeljena na antifašizmu, na vladavini prava i pravde, imamo dobre zakone ali ih treba i primjenjivati. Ne može “limenka” na Rumiji, ne može krstionica u Tivtu; ne mogu govori i izlivi mržnje ni u gori, a kamoli na javnim mjestima, skupovima, pa čak i u parlamentu. Ne može da prođe nekažnjeno namjerno iskrivljavanje istorijskih događaja. Evo primjera: piše se da su crnogorski proleteri u Sloveniji pobili 12.000 crnogorskih četnika – bez suđenja. A istina je – iz Crne Gore je na taj put krenulo oko pet hiljada četnika, među kojima i članovi porodica, preko hiljadu mladih ljudi ispod 21 godine (koji su vraćeni u Crnu Goru kao i oko hiljadu zarobljenih četnika). Kolonu su na putu napadali i ubijali ustaše, neki su umrli od iznemoglosti i bolesti.
To su činjenice kao i da su četnici Pavla Đurišića na sjeveru Crne Gore i u Sandžaku (po njegovom priznanju i izvještaju Draži) ubili oko 12.000 nevinih ljudi, žena i djece. I javi se poslanik Aleksić i javno traži spomenik tome zločincu. I niko ništa.

Zar to nije pitanje i za akademsku zajednicu, istoričare…

HODŽIĆ: Pojedinci iz akademske zajednice, istoričari, reaguju ali se ne čuju niti mogu čuti od zaglušujuće vike kvazi-istoričara i uspaljenih i ostrašćenih govornika. To, sigurno, deprimirajuće utiče na pojedince iz akademske elite, mada ih to ne opravdava.

Vidimo šta se dešava unutar Evropske unije, da se otvaraju nove inicijative, što koriste populističke i nacionalističke snage u Evropi. Sve to usporava i crnogorske integracije, iako je Crna Gora u pregovaračkom procesu daleko ispred svih drugih kandidata u regionu…

HODŽIĆ: Put u Evropsku uniju nam je utaban i mi ćemo biti u Evropi jer je to i u njenom interesu. Nije EU idelna, ali je članstvo u njoj za nas najbolje – vojnički, ekonomski, politički i kulturološki. Bez obzira na desnicu, populizam, nacionalizam, ksenofobiju… Evropa ima i ogromni demokratski, građanski, intelektualni i drugi kapacitet. Ujedinjena, ima moć i snagu da odgovori na sve izazove.

Izvor: Vikend novine

Постави коментар

0 Коментари