Vratio se u rodno Gusinje bez znanja maternjeg jezika, a danas je uspješan košarkaški menadžer

foto: Privatna arhiva

Kada se Alen Rugovac 2009. godine, nakon 11 godina života u Americi, sa porodicom vratio u rodno Gusinje, nije znao nijednu riječ maternjeg jezika.

Alen je s ocem, majkom, bratom i sestrom 1993, u jeku rata, kao šestogodišnjak otišao prvo u Brazil, gdje su živjeli godinu dana, a potom u Džonson Siti, gdje su roditelji otvorili restoran, a oni se školovali. Živjeli su tipičan život jedne američke porodice. Međutim, pošto nisu imali odgovarajuća dokumenta da ostanu u Americi, morali su da se vrate u rodnu grudu. Rugovac je tada imao 20 godina i započinjao novi život.

Živjeli su tipičan život jedne američke porodice. Međutim, pošto nisu imali odgovarajuća dokumenta da ostanu u Americi, morali su da se vrate u rodnu grudu.

foto: Privatna arhiva

Rugovac je tada imao 20 godina. „Sjećam se, bila je jesen, padale su kiše, depresivno vrijeme, ne znam riječ našeg jezika, ne mogu nigdje da se zaposlim... Izuzetno težak period kada smo prodali sve vrijedno što smo imali da bi mogli da kako – tako živimo. Počinjali smo opet od nule“, priča Alen Rugovac za Portal Revije Fokus.

Kao srednjoškolac, Rugovac je u Džonson Sitiju igrao u košarku. I to mu je, u starom – novom domu, u Gusinju, bio jedini izlaz – da pronađe klub za koji bi igrao, da zaradi bar pristojnu platu... I da, bar tokom treninga i utakmica, zaboravi na nevolju koja ga je snašla. Jer, kako kaže, bio je svjestan da mu očajavanje neće pomoći, da će biti samo gori za sebe, porodicu i okolinu.

foto: Privatna arhiva

„Išao sam od grada do grada ne bih li našao klub u drugoj ligi u kojem bih igrao, ali niko nije mogao da mi plati stan. Lokalni političari, koji su znali za moje ambicije, su me pozvali i predložili da osnujemo klub. Ideja mi se dopala, pristao sam, ali nisam imao novca da platim odgovarajuće takse i ostalo, iako to ne košta mnogo. Nekako se sakupio novac i 2012. je osnovan Košaškaški klub Stršljen. Imali smo dva Afroamerikanca i dva igrača iz Podgorice, koje sam ja angažovao, a mi ostali smo bili iz Gusinja“, kaže Rugovac.

Afroamerikance je doveo zahvaljujući društvenim mrežama. „Košarka je u Americi izuzetno popularna i teško se probiti do neke lige gdje možete da uspijete. Uz pomoć Opštine i sponzora sam im obezbijedio stan, hranu i platu. Ovdje nema dovoljno igrača da bi se napravio dobar tim koji bi bio konkurentan, pa se moraju angažovati sportisti sa strane. Prva sezona, 2013, bila je loša po nas. Igrali smo u drugoj ligi i izubili sve utakmice. Zato sam se, osim igranja u klubu, posvetio traženju sponzora iz Amerike, doveli smo bolje igrače i 2016/17. ušli u prvu ligu. Te sezone smo startovali sa tri igrača iz Amerike, ali smo ih mijenjali, pa ih je kroz klub prošlo sedam“, prisjeća se Rugovac.

Sve to, međutim, nije bilo dovoljno. Sreća kao da nije htjela da bude na njihovoj strani. Gubili su utakmice, sponzori su se povukli, pa nisu imali novca da završe sezonu i bankrotirali su dva kola prije kraja.

foto: Privatna arhiva

Opet su se vratili u drugu ligu. „U međuvremenu, sve više košarkaša i trenera iz Amerike preko mene je tražilo klubove u Evropi. U ljeto 2017, kada je završena sezona, osnovao sam agenciju Strsljen Sports Managment and Consulting i počeo da nalazim igračima i trenerima iz Amerike klubove u Evropi. Pokazalo se da je to posao koji mi ide dobro, pa sam mu se posvetio ozbiljno, postao aktivniji na društvenim mrežama... Od 2017. do sada za oko 450 igrača i trenera sam našao klubove“, kaže Rugovac, kojeg na Facebooku i Instagramu prati skoro 100.000 ljudi.

Ostatak teksta mozete pročitati na

 http://www.fokuspress.com/top-story/9084-alen-se-vratio-u-rodno-gusinje-bez-znanja-maternjeg-jezika-a-danas-je-uspjesan-kosarkaski-menadzer-amerikanac-pomjera-granice

Izvor: FOKUS PRESS